Mitovi o popularnim ličnostima i događajima, stvaraju se tako što ih uzimamo zdravo za gotovo, kao istorijske činjenice kad ih jednom čujemo i onda ih prenosimo dalje – šire se od usta do usta i opstaju neverovatno uporno. Prosto volimo da verujemo u neke stvari i nismo zadovoljni kad nam neko kaže da one nisu istinite. Recimo, ubeđenje da je Ajnštajn bio loš matematičar, vrlo je utešno kad treba da opravdamo sopstvenu matematičku disfunkciju, iako to uopšte nije istina.

Ajnštajn (uopšte ni)je pao iz matematike

Ovaj mit je nastao kao jako stara greška (ili šala), a čini se da iz godine u godinu postaje sve popularniji. 1935. godine u Riplijevoj rubrici “Verovali ili ne” pojavio se članak pod naslovom “Najveći živi matematičar propao u matematici.”
Mnogi studenti (koji su pali iz matematike) oberučke su prihvatili ovu vest verovatno nadajući se da će i oni postati veliki geniji. Istina je, međutim, potpuno drugačija.

sergey zolkin 21232 unsplash 1 Mislimo da znamo   a nije istina

Kada su mu pokazali članak iz časopisa, Ajnštajn se nasmejao i rekao: “Ja nikada nisam pao iz matematike. Pre petnaeste godine sam savladao diferencijalne jednačine i integrale.” Studenti koji padaju na ispitima, moraće da pronađu neku drugu poznatu ličnost koja se borila sa sličnim problemima i na kraju ipak uspela, da se na nju ugledaju, a sigurno ih ima dovoljno.

Comments