WANNABE MAN: Po čemu se posao PR menadžera Porto Montenegra razlikuje od posla PR menadžera neke druge kompanije? Šta Vam je najveći izazov u poslu kojim se bavite?

DANILO KALEZIĆ: Ponosan sam što vodim odnose s javnošću Porto Montenegra u Tivtu, koji je međunarodno prepoznat kao primjer dobre prakse i stabilne investicije, sa dugoročnim ciljevima i jasnim planovima kada su marketing i PR u pitanju. Svakodnevno upoznajem sjajne ljude iz Crne Gore i čitavog svijeta, imam priliku da sretnem neke od najvažnijih novinara današnjice čiji tekstovi u mnogome formiraju mišljenje svjetskih putnika kada planiraju da li da posjete Crnu Goru, ali i sjajne mlade ljude sa kojima sarađujem kroz različite aspekte posla, od predstavnika NVO sektora, do sportskih udruženja ili organizacija iz oblasti kulture Crne Gore i regiona.

Vezan sam za mnogo projekata koje smo uradili u proteklih nekoliko godina, kao i za svaku reportažu koju neki od međunarodnih magazina objavi o Crnoj Gori, a za koju znam da smo upravo mi pravili strategiju komuniciranja. Ipak, najponosniji sam na projekat društveno odgovornog poslovanja “Zajedno za zajednicu”, gdje naši zaposleni dobijaju slobodan radni dan kako bi direktno radili na određenom projektu u Tivtu i konkretno rješavali problem – od renoviranja učionica u školama, preko uređenja parkova ili sportskih terena u gradu, do čišćenja obala i brojnih drugih aktivnosti koje smo realizovali u posljednje tri godine.

danilo kalezic wannabe man 2 Intervju: Danilo Kalezić, PR menadžer Porto Montenegro

WANNABE MAN: Marina Porto Montenegro privlači mnogo pažnje, ne samo domaće, već i strane javnosti, upravo zbog svoje impozantnosti i veličanstvenosti. Na koje sve načine komunicirate s javnošću i koji kanal komunikacije smatrate najznačajnijim, s obzirom na to da se bavite luksuznom, a ne delatnošću namenjenoj širokim masama?

DANILO KALEZIĆ: Naš tim prati svjetske trendove u oblasti odnosa s javnošću i svakodnevno radi na usavršavanju PR alata koje koristimo. Posljednjih nekoliko mjeseci, naprimjer, intenzivno radimo na strategiji PR-a na društvenim mrežama, od maksimizacije korišćenja Facebook-a ili Linkedin-a u korporativne svrhe, do pričanja priče o Crnoj Gori kao destinaciji kroz Porto Montenegro Instagram profil, odnosno sjajne fotografije koje, vjerujem, danas predstavljaju jedan od najboljih načina promocije destinacije ili nautičkog naselja kakav je Porto Montenegro.

WANNABE MAN: Jedan od Vaših motoa glasi “Collect Moments, not Things”. Koje biste momente, iz svoje karijere, ali i iz života, izdvojili kao nezaboravne, one koji ostaju za ceo život?

DANILO KALEZIĆ: Osim najbližih prijatelja i posla koji zaista volim, putovanja za mene stvarno predstavljaju smisao života. “Ko ne putuje, taj ne živi” – rekao je Njegoš i vjerujem da je bio potpuno u pravu. Mnogi uživaju u porocima i raznim oblicima hedonizma, a ja u putovanjima i prijateljima, ljudima koji svako novo putovanje smatraju otkrivanjem nove strasti. Čovjek koji putuje širi dušu i vidike, postaje riznica čudesnih slika i nevjerovatnog bogatstva koje mu niko i ništa ne može oduzeti. Na kraju, kao što ste i sami rekli – dok neko sakuplja materijalne stvari, ja sakupljam trenutke (osmeh). Trudim se da svaki dan bude dan “za cio život”, a sve čega me strah da ću zaboraviti, ja napišem ili fotografišem, kako bih sačuvao specifičan miris, ukus ili esenciju događaja koja mi je važna.

danilo kalezic wannabe man 3 Intervju: Danilo Kalezić, PR menadžer Porto Montenegro

WANNABE MAN: Gde Vas je posao sve odveo? Koja su to mesta i gradovi u koje se uvek rado vraćate?

DANILO KALEZIĆ: Na ovo pitanje ne umijem precizno da odgovorim. U sjećanju nosim mnogo slika, mapa gradova koje volim, ulica i trgova kojim sam šetao i koje živo pamtim. Iz svake zemlje “ukradem” posebne impresije, a kako sam se nedavno vratio iz Gruzije i Jermenije, još uvijek su mi svježe slike Jerevana, Tbilisija, beskrajnih vinograda, slatkih vina, sulfatnih kupatila, fenomenalne hrane, izuzetno niskih cijena, crkava, nasmijanih lica, uličnih umjetnika i neobičnog susreta Persijskog carstva i recidiva komunizma.

Comments