Razgovor između dve osobe obično se odvija na nivou onoga koji je mlađi, manje upućen, manje otvoren, sporijeg uma i užih shvatanja – odnosno na nižem nivou, koji nameće neravnopravan sagovornik. I to je neophodno, da bi se uspostavila osnovna linija komunikacije, odnosno, da bi sagovornik mogao da nas razume. Ponekad je potrebno da se dobro fokusiramo da bismo mogli da razumemo sagovornika sa nižeg nivoa – da shvatimo način na koji nam prenosi informacije i da ih ispravno tumačimo. Spustiti se na nečiji nivo, znači učiniti mentalni napor da otklonimo kulturne, intelektualne, mentalne i emotivne prepreke, da steknemo poverenje sagovornika, da učinimo komunikaciju dvosmernom, jer to je naš posao u takvom razgovoru. Zvuči kao posao terapeuta, a na neki način i jeste tako.
