Stvaranje je kontemplacija i koncentracija, oslobađanje uma i delanje, izoštravanje svoje osetljivosti, podešavanje svojih „antena“ i „prijemnika“ kako biste uhvatili čestice inspiracije iz vazduha, detektovali tragove nadahnuća u blatu svakodnevice, kako biste osluškivali dok ne osetite vibraciju saglasja. To može biti naporan, težak, pa čak i dosadan posao. Možda ste digli ruke od njega – počeli ste taj roman još pre deset godina i možda još nije došao trenutak da ga nastavite. Imali ste ideju za veliko platno, za performans, za simfoniju koju još niste realizovali. Možda još niste dorasli svojoj prvobitnoj zamisli, pa morate da „obrnete“ jedan životni krug da biste ponovo počeli, odnosno, nastavili da na nečemu radite. Umetnost je više u tim krugovima, nego u linearnom vremenu.

Biti umetnik – to je karijera (ali i mnogo više od toga)

Svet ne shvata umetnost dovoljno ozbiljno, to nije pravi posao. Možete li da živite od svoje umetnosti, to je ono što vas pitaju. Ali svet ne shvata sam sebe ozbiljno na pravi način, jer je umetnost izraz, povezanost sa univerzalnim, metafizičkim i energetskim nivoima stvarnosti i da nije te veze, ne bi bilo ni sveta. Svet mora da ima umetnike, kroz koje se izražava i potvrđuje na višim i dubljim nivoima stvarnosti, istine, postojanja. Zamislite svet bez muzike, knjiga, slika… Ne možete ni da ga zamislite, jer vas prožimaj strahovit osećaj jeze, jer ta zamisao nije ništa drugo nego naličje ljudskosti, crnilo, uništenje, zlo… Svet koji ne peva, ne igra, ne stvara pesme i priče, ne koristi boje i ne stvara nešto ni iz čega, svet je koji umire.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Vladan Gajic (@vladan_gajic)

Umetnost je srce sveta, koje sve oseća, predoseća, kanališe, objedinjuje, obrađuje i izražava – koje deli sve sa svima, otvoreno, dostupno, ranjivo. Umetnik je jedan kanal, jedna krvna žilica, jedan kapilar tog ogromnog srca. Umetnik živi svoju umetnost i to je njegov posao i njegova karijera. Umetnik je dužan da stvara i da svoja dela predstavlja javnosti, da ih stavlja na uvid, jer on izvlači informacije iz kolektivnog nesvesnog, iz ljudskog nasleđa, dešifruje ih i prerađuje na svoj način i materijalizuje ih – uvodi ih u kolektivnu svest. Umetnik ima ogromnu odgovornost.

Naslovn fotografija: instagram.com/hannahlouisakluck

Brankica Milošević

Comments