Hvatate li sebe kako mrmljate sebi u bradu, dok pokušavate da se na nešto još više usredsredite? Kako tražite nešto što ste izgubili, dozivajući ga po kući – kao da će vam se upaljač koji je pao pod sto zaista odazvati. A ipak mu kažete, kad ga pronađete nešto kao “ha, znao sam da nisi mogao daleko da odeš“. Smešni ste sami sebi i nikako vam ne bi bilo prijatni da vas neko zatekne kako sami sa sobom glasno razgovarate, jer to rade poremećene osobe. Karikirana kolektivna zamisao ludaka je čovek koji ide ulicom i priča sam sa sobom. Ima takvih, istina. Ali ako ste nekada sreli nekog poremećenog ko razgovara sam sa sobom, shvatićete razliku. Glasovi u glavi sa kojima se neko raspravlja, ubeđuje ih ili im odgovara na pitanja, često živo gestikulirajući, čine da osoba izgleda potpuno isključena iz spoljašnjeg sveta i uključena na neki svoj kanal, potpuno nesvesna okoline. Ali, glasan razgovor sa samim sobom nije samo odlika ludaka, nego i veoma pametnih ljudi. Čak genijalaca. Sad, koliko je tanka linija između genijalnosti i ludila, drugo je pitanje. Ovde se radi o tome zašto je korisno i vrlo zdravo ponekad razgovarati sa sobom glasno.

muškarac ogledalo  Tri razloga da porazgovarate sa sobom – glasno
Comments