Svetom je odjeknula tužna vest da je preminuo Jean-Paul Belmondo, glumac koji je predstavljao otelotvorenje antiherojskog duha francuskog novog talasa. Harizmatični buntovnik je planetu osvojio 1960. godine, glavnom ulogom u filmu À bout de souffle (“Do poslednjeg daha”), kasnije zaigravši u nizu uspešnih franuskih filmova koji su isticali njegovu gracioznost i ležerni šarm. Prisećamo se Belmondovog nesvakidašnjeg, bogatog života…

Kao sin vajara Paula Belmonda, Jean-Paul je detinjstvo proveo u bliskom kontaktu s umetnošću. Nakon problematičnog školovanja, kad je često izigravao dežurnog klovna u razredu, amaterski je počeo da se bavi boksom, a potom je i to napustio kako bi pohađao časove glume u Nacionalnom konzervatorijumu u Parizu. Uprkos očiglednom talentu, njegov bahati stav prema predavačima sprečio ga je da dobije najviše počasti kad je diplomirao 1956. godine.

Belmondo je scenske uloge ubrzo zamenio serijom manjih uloga u filmovima etabliranih režisera. Njegova dominantna pojava privukla je pažnju drugih uglednih filmskih stvaraoca, ali mu je neuobičajeni fizički izgled limitirao mogućnost dobijanja određenih uloga. Bejavši “ubačen u kalup”, često je tumačio buntovnike ili obične kriminalce, kao što se to desilo u À double tour Claudea Chabrola 1959. godine.

Ipak, Jean-Paul je širu publiku osvojio godinu kasnije, u À bout de souffle Jean-Luca Godarda, gde je portretisao nezadovoljnu, amoralnu uličnu propalicu. Njegova kombinacija cinizma u stilu Humphreyja Bogarta i naivnosti prevaranta inkorporirana sa istrajnošću, spontanošću i komičnošću – obezbedila mu je simpatije gledalaca širom sveta. Ceo mit se stvorio oko Belmonda, a kritičari i gledaoci su ga poredili sa američkom filmskom ikonom – Jamesom Deanom.

Comments