Međutim, Belmondo nije želeo da bude doživljen na ovaj način, pa je namerno prihvatao uloge koje predstavljaju suštu suprotnost njegovom ustoličenom medijskom personom, kao što su angažmani u Moderato cantabile (kao radnik u nemogućoj ljubavnoj aferi), La ciociara (nežni intelektualac) i Léon Morin (moralno odlučni sveštenik). Ove uloge su dokazale da je, uprkos strogom eksterijeru, Belmondo sposoban za otmenost i osećajnost.

Ujedno je iz umetničkih prešao u popularne filmove, kao što je akciona komedija Cartouche (1962) i avantura L‘Homme de Rio (1964). Poznat po tome što nema kaskadera, Jean-Paul je nastavio da igra u akcijama i komedijama, koje su se pokazale neverovatno popularnim kod evropske publike.

Osamdesetih i devedestih ponovo je promenio imidž, prihvatajući uloge u dramama, kao što su Itinéraire d’un enfant gâté (1988) za koji je dobio nagradu César, i Les Misérables (1995) – igrajući više uloga u Claudea Leloucha novoj verziji klasika Victora Hugoa. Tad se vratio i u pozorište. Godine 2001. doživeo je moždani udar zbog kog nekoliko godina nije bio u stanju da glumi. Na velike ekrane se vratio 2008. u Un homme et son chien. Na njegov zahtev, uloga je potencirala, a ne umanjila njegova novostečena ograničenja. To mu je bila poslednja filmska uloga.

Bio je izrazito voljen među ženskom publikom. Dva puta se ženio i razvodio, a zabavljao se i sa damama iz sveta umetnosti, kao što su Ursula Andress, Laura Antonelli, Maria Carlos Sotto Mayor i Barbara Gandolfi. Bio je otac četvoro dece. Poslednje je dobio kad je napunio 70 godina.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by @jeanpaulbelmondo_

Nakon duže bolesti, preminuo je 6. septembra 2021. u svom domu u Parizu. Imao je 88 godina.

Naslovna fotografija: instagram.com/belmondoretro

Dušan Veselinović

Comments