Vreme prolazi. Koliko god pojmila njegovu nelinearnost i relativnost, paralelene dimenzije i sadašnji trenutak (jer večnost baš i ne uspevam da pojmim), za nas na Zemlji, vreme je vrlo merljivo i veoma prolazno. Pa čak i ako prolaznost nema veze sa vremenom, nego sa nama, osećamo to snažno. Vreme se možda kreće nekim svojim putanjama, ali mi prolazimo. Poneko blesne u vremenu, vidljiv poput komete, ostavljajući zvezdani trag za sobom, oplemenjujući vreme onih koji su ostali, čak i kad proleti i nestane sa vidika. Na taj način oni ostaju sa nama, ispunjavajući svoju misiju i posle smrti. 


Verujem da će se albumi Rolingstounsa (Vots je na svima) slušati dokle god postoje nosači zvuka i muzička kultura na planeti. Dolaze generacije koje tek otkrivaju muziku iz prošlog veka i koje će tek upoznati legende našeg vremena, koje će iskusiti prolaznost i razmišljati o večnosti, zagledane u svoje tuge i gubitke. 

Duboko poštovanje kamenju koje se otkotrljalo, kao i onom koje se još uvek kotrlja, duboka zahvalnost svima koji su zablistali u vremenu i koji još blistaju i obasjavaju moj svet. 

Naslovna fotografija: instagram.com/therollingstones

Aleksina Đorđević 

Comments