Kada se dve strane sukobe – od praistorije do danas, od dva zavađena plemena, do vaksera i antivaksera – da li i jedna od dveju strana misli za sebe da je loša? Retoričko pitanje. Jasno je da svako misli da je u pravu i da je „dobar“, dok ona druga strana greši, „loša“ je i „zla“ i treba je „urazumiti“, pa makar i na silu. Da li je ikada ikome zdrav razum nasiljem uliven u mozak?

Ljudi uvek pronalaze opravdanja. Čak i kad rade sumanute stvari i idu u samoubilačke misije. Kažemo za njih da su fanatici i sigurni smo da je to loše, čak užasno, ali oni su uvereni da rade pravu stvar. Svako će naći opravdanje za svoje zlo. Niko neće priznati da je zao, pakostan, pokvaren i loš jer uživa u tome što radi. Čak ni psihopata – njemu ne treba opravdanje za zlo. On ne misli o sebi da je zao, iako ume da se pretvara da je dobar. On samo uviđa ljudske mehanizme i manipuliše njima u svoju korist, a ta korist ne mora biti ništa shvatiljivo i očigledno.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by The German (@hendrikgiesler)

Dobro je vrlo relativna kategorija. Ono što je dobro za vas, može biti veoma loše za nekog drugog. U istom trenutku dok ga praktikujete vaše dobro može nekome učiniti zlo. Isto je i sa konceptom zla. Dobro, rekli biste, a ratovi? Pošasti? Tragedije, nasilje, nepravda? To mora da je zlo? I oni koji izazivaju ta zla su loši ljudi. Ali, sav taj užas nekome nešto donosi – neko profitira, stiče moć, obezbeđuje svoju porodicu, razvija svoj život u svim pravcima. Loši momci su prosto najjača banda, ili se priklanjaju najjačoj bandi, radi opstanka (svog i svojih bližnjih). Vidite, nije tako jednostavno. Neko ko radi najstrašnije stvari možda radi najbolje što može da bi zaštitio i obezbedio sebe i svoju porodicu. Možda je prinuđen, možda su mu karte tako podeljene. Možda je karma. Uvek možete računati na karmu. Ona se bavi uređenjem dobra i zla, odnosno posledicama ljudskih postupaka, odluka i izbora. Ona sve sravnjuje, nepristrasno i nemilosrdno.

Najbrutalniji zločini u istoriji čovečanstva (i u Bibliji) počinjeni su ime dobra, u ime viših ciljeva i buduće dobrobiti čovečanstva. Možda je čovečanstvo generalno sklono fanatizmu, ili nalazi opravdanja za svoje postupke, jer ne veruje u sopstveno zlo.

Comments