Prođete kroz teško emotivno iskustvo i odlučite da to više sebi nećete dozvoliti. Ne želite da ponovo budete povređeni, odnosno, da „ispadnete budala“, jer to je ono što vam svi govore i što i sami sebi govorite – kako ste bili glupi kad ste dali sve od sebe i kako čovek uvek loše prođe kad daje sve od sebe i kako treba da budete hladni i nezainteresovani, jer će to drugu osobu angažovati više nego išta. Govore vam, zapravo, da treba da taktizirate i igrate igre, da budete „kul“ i da se pravite da vam nije stalo, da biste bili u vezi imali moć i bili u prednosti, govore vam da treba da manipulišete. Posle lošeg iskustva, lako je poverovati u to. Ali, pošto ne možete tek tako da glumite da vam nije stalo kad jeste, onda aktivirate odbrambene sisteme i distancirate se preventivno – kad vam nije stalo, ne morate ništa ni da glumite. 


Ne puštate više nikog toliko blizu, da bi mogao da vas povredi. Kad se upustite u vezu, obično je završite čim osetite da stvari mogu postati komplikovane (a uvek mogu). Sigurnije je da ostanete sumnjičavi, nepoverljivi, da držite pažnju na slabostima i manama druge osobe i da zadržite gard i da se ne prepustite. Posle nekog vremena, prestanete i da očekujete ljubav i podršku od bilo koga, jer je to najbolji način da se ne razočarate. 

Postajete nepovredivi – jer postajete neosetljivi. Za svaki slučaj, više nikome ne verujete. Sumnjate ne samo u namere drugih, već i ono što pokazuju od sebe, kako se predstavljaju – ko zna šta se krije iza ljubaznog ponašanja, otvorensoti i topline. Već ste jednom „naseli“ na to i poverovali da je neko zaista onakav kakvim se predstavlja. Spremni ste da budete sami, oslanjate se na sebe i govorite sebi da vam je dobro. Povremeno nekome dozvolite da poveruje da vam se može približiti, dok vi znate da je tu samo da bi privremeno popunjavao prazninu koju ponekad osećate. 

Comments