Ono što vam treba nije motivacija, nego disciplina. A disciplina vam je potrebna kad nešto radite. Kad nešto radite, ne čekate da budete raspoloženi za to, nego prevazilazite svoj otpor i radite. Ono što treba da radite, jeste da se zagledate u sebe, da se suočite sa svojim pogrešnim uverenjima, sa iluzijama i lažima u kojima živite. A to je mnogo teže nego da ustanete i sredite sobu, ili pogledate konkurse i pošaljete svoj CV. Zato i ne možete da se pokrenete – jer ne treba da se pokrećete. Treba još dublje da utonete (u sebe, kao u fotelju) i da isključite sve ometajuće faktore. Treba da usmerite svu pažnju na svoj unutrašnji život, na svoje biće, na svoje prave potrebe, jer tamo leže odgovori. Tamo ćete saznati ko ste i šta želite da radite, čime želite da se bavite, šta vas ispunjava, od čega oživljavate. Možda ne treba da sedite u kancelariji i sređujete račune, nego da okopavate baštu i gajite organsko povrće – ali to ne možete otkriti, ako niste potpuno pošteni prema sebi, ako najpre ne zakopate duboko u sebe. 

Nemojte verovati da je život težak i da treba da se mučite. Niti da ćete lako dobiti ono što želite. Ne razmišljajte uopšte o konceptu težine i lakoće – razmišljajte samo o tome šta hoćete, šta je ono što rezonira sa vašom unutrašnjom istinom, šta dira vaše srce i potpaljuje vatru vašeg života. Kad radite ono što želite, prepreke postaju izazovi koje želite da rešavate i ne pokušavate da idete prečicom i tražite lakše načine – jer vam ništa nije teško. 


Život nije borba i nikada nećete rešiti sve probleme i onda živeti bez brige i napora. Život je življenje – osećaj ispunjenosti životom, život ispunjen življenjem. 

Namenjeno vam je da radite ono što volite i da volite ono što radite. Da se povezujete sa ljudima i stvarate duboke i prožimajuće odnose, da pružate i primate ljubav. Da rastete i razvijate se i da sve više postajete ono što jeste. Kad to radite, ne treba vam motivacija. A da počnete to da radite, treba vam samo da počnete, bez obzira na sve. Za taj početak vam nisu potrebni nikakvi uslovi i nikakvo posebno raspoloženje. Dovoljna je ta fotelja iz koje ne ustajete i taj osećaj da se raspadate u besmislu i beznađu. 

Naslovna fotografija: instagram.com/kevin_pabel

Brankica Milošević 

Comments