Kukamo kako su vrednosti u društvu poremećene, kako se ništa više ne ceni, kako su ljudi postali suludi, zli, površni, koristoljubivi, svako gleda samo svoje dupe, svoj interes, svi su otuđeni, niko nikome ne misli dobro i svakoga baš briga. Meni to zvuči kao dijagnoza ljudske rase. Ne verujem da su postojala vremena u kojima su ljudi generalno bili plemenitiji, manje egocentrični, nesebičniji, manje koristoljubivi, humaniji, empatičniji. Odnosno, u svakom vremenu su ljudi gajili neprolazne, večite vrednosti i čuvali dobrotu, plemenitost, velikodušnost, humanost, duhovnost, saosećanje, ljubav i razumevanje. Ti ljudi su uvek bili individualci, štrčali su iznad proseka i bili poštovani ili osporavani, a najčešće i jedno i drugo.

Da li ih je nekada bilo više nego sada? Sumnjam. Kritična masa je mala, ali ujednačena. Za razvoj čovečanstva i čuvanje večnih vrednosti, uvek su odgovorni neki pojedinci, eventualno manja skupina ljudi udruženih na istom projektu, a najčešće usamljenici pobacani po planeti, naizgled bez reda i smisla, a zapravo strateški sa ciljem stvaranja i održanja kritične mase. Da li su ljudi u svakom vremenu kukali kao i mi sada? Da je sve otišlo u tri lepe, da je vreme teško, a ljudi laki jedino na moralu i obaraču i kuda ide ovaj svet? Možda jesu. Ali to ne znači da vreme nije stalno sve gore i da sve odlazi u tri lepe sve više i da nemamo još mnogo vremena.

444 Devalvacija vrednosti ili OPADANJE proseka

Vreme se ubrzalo, naučno je dokazana činjenica. Radi se o nekim minutima, što je generalno gledano, na godišnjem nivou i sa tendencijom daljeg ubrzanja, užasno mnogo. Subjektivno, vreme se ubrzava sa godinama – sve manje ga ima pred nama, a sve brže protiče i mi ostajemo bez daha pokušavajući da održimo korak, u bukvalnom, jednako kao i u simboličkom smislu. Ne stižemo da obavimo sve poslove koje imamo u jednom danu, da isprocesuiramo sva osećanja koja nam kovitlaju kroz sistem, ne stižemo da se naviknemo na jedan model telefona, a on je već potpuno zastareo, ne možemo da kupimo proizvod koji koristimo već godinama, jer se više ne proizvodi, prevaziđen je i zamenjen novim i boljim.

Comments