Verovatno ste pametniji nego što jeste – ako ne mislite da ste baš jako pametni. Često, veoma inteligentni ljudi nisu najbolji na testovima, nemaju visoko razvijeno samopouzdanje, nisu prvi i najbrži u rešavanju problema. 

Ako pokazujete ovu vrstu skromnosti – koja se veoma često tumači kao nesigurnost – verovatno spadate u veoma inteligentne osobe. 

Niste nikada sto posto sigurni u ono što mislite, vaše mišljenje i ideje su uvek podložne preispitivanju. Neizvesnost stvara mogućnosti i zato tražite dokaze, menjate perspektivu iz koje posmatrate stvari, tražite ideje koje možete da razvijate u svim pravcima. Koliko god da ste svestrani i obrazovani, svesni ste da je ono što znate samo delić svega onoga što ne znate i što verovatno nikada i nećete saznati. 

U diskusiji ne tvrdite da neko nije u pravu, niti pretpostavljate da ste vi u pravu, ali osećate dužnost da iznesete svoje mišljenje, kao opciju za razmatranje. 


Volite da vodite žive i duboke razgovore, o stvarima koje nije lako definisati i razumeti, motivisani ste da učestvujete i pronalazite pitanja, radije nego odgovore, jer znate da su odgovori privremeni i da se mogu promeniti. Uvek ste otvoreni da čujete i primite nešto interesantno, čak i ako je to sasvim suprotno od onog što vi mislite.

Ne odgovarate „kao iz puške“ i potrebno vam je da malo razmislite šta ćete reći. Ako je pitanje ili interakcija uznemirujuća, često se setite pravog odgovora tek kad prođe neko vreme i kad procesuirate ono što se dogodilo. 

Izbegavate komunikaciju sa osobama koje vole da se raspravljaju, odnosno, da poentiraju i dokazuju da su u pravu. Za vas je to iracionalno – ne postoji niko ko je uvek u pravu, a i kad je nešto istinito i ispravno tog trenutka, u sledećem se to može promeniti. Ljudi uglavnom misle da se povlačite zato što ste kukavica, ili da ste prosto nesigurni i da su vas pridobili svojim argumentima. 

Comments