Evolucioni psiholozi veruju da je ta inherentna negativnost uma deo biološke strukture mozga – negativnost nas savladava i ne shvatamo da je to svetlo upozorenja na ono čemu treba da posvetimo pažnju. Njena prvobitna namera nije da nas zaustavi, već da nam pokaže da smo se približili cilju.

Ponekad se suočavamo sa kritikom i osudom bliskih osoba (porodice), koje nas uveravaju da je nešto nemoguće učiniti, jer to do sada niko nije postigao u našoj porodici. Nasledio si porodični obrazac, ali ako ga sagledaš kao takav – kao nasleđe prosleđeno bez tvoje volje i saglasnosti, možeš i da ga prevaziđeš. Ako niko do sada to nije postigao u tvojoj porodici, ti ćeš biti prvi i napravićeš proboj – obrazac za tvoje naslednike više neće važiti, oni neće „pokupiti“ negaciju mogućnosti, već afirmaciju sposobnosti.

Možeš se osećati usamljeno i bez podrške, ako se drzneš da slediš svoje ciljeve, dok te bližnji osporavaju. Ali, možeš pronaći druge krugove podrške i izvore snage i energije i motivisati se činjenicom da je proboj porodičnih obrazaca jedna od najvećih pobeda koje pojedinac može da postigne. A kada dođeš do postignuća, svi će ti čestitati što nisi odustao i priznaće da nisu bili u pravu – a čak i ako to ne urade otvoreno, ponosiće se tobom. Međutim, to ne radiš zbog priznanja i odobravanja, već zbog samoostvarenja. I kad dođeš dotle, potvrda i prihvatanje onih koji su te osporavali, više i nije bitna.

Vizionari su oni koji gledaju u neizvesne prostore budućnosti kao u beskrajne izvore mogućnosti – nije važno što ne znaju kako će doći do ostvarenja. Saznaće usput, to je deo putovanja, avanture i radosti življenja. Važno je ostati na putu i ne odustajati od svojih snova.

Naslovna fotografija: instagram.com/brianshimansky

Brankica Milošević

Comments