Knjigu The Tragedy of Heterosexuality objavila je 2020. godine autorka Jane Ward, profesor feminstičkih studija na Kalifornijskom univezitetu u Santa Barbari. Ona predaje i piše o raznim temama iz oblasti roda i seksualne kulture, evolucije strejt kulture, korporatizacije Parade ponosa, ranim feminističkim idejama i oblikovanju savremene rodne politike. Knjiga nije prevedena kod nas, ali se može naći na engleskom jeziku u PDF formatu, kao i na stranim veb-sajtovima. Ova knjiga je vitalno štivo za svakog ko želi da ima istinski dobar seks, a savremeni strejt muškarci mogu preći preko tvrdnje da vole žene i početi od toga da im se one zaista sviđaju.

U svojoj knjizi, autorka razmatra vekovno istraživanje „paradoksa mizoginije“ koje podstiče muškarce da žele žene i da ih istovremeno mrze. Strejt muškarci bi mogli da razmotre pristanak, privilegije i toksičnu muškost, ili, u najmanju ruku, da pokažu istinsku empatiju prema ženama za koje tvrde da ih vole. Možda bi čak mogli stvarno i da ih vole, sugeriše autorka, zamišljajući svet u kome muškarci svoju seksualnu orijentaciju praktikuju „feministički“, jer bi to preciznije opisalo dubinu njihovog poštovanja prema ženama.

U jednom delu knjige o tragediji heteroseksualnosti, autorka se bavi pitanjima lečenja vekova patrijarhata i mizoginijie – šta znači za muškarce i žene da se udruže voleći i poštujući jedni druge i oslobađajući heteroseksualnost od ženomrštva razotkrivanjem nasleđa rodno zasnovanog nasilja, koje oblikuje kontekst u kome se odvijaju strejt odnosi. Radi se o prepoznavanju da su heteroseksualni odnosi često prepuni nejednakosti, umetnute u sistem od samog početka. Čak i feministički orijentisani strejt muškarci podležu u svom ponašanju nasleđenim obrascima, replicirajući sve vrste nejednakosti, bilo da se radi o kućnim poslovima, roditeljstvu ili lošem seksu, koji se fokusira na muški, a ne na ženski orgazam. U međuvremenu, ženske strasti i karijere ostaju po strani, jer one obavljaju previše emocionalnog posla, zato što njihovi momci i muževi ne žele da idu na terapiju i nemaju bliske prijatelje. Lista se nastavlja, razotkrivajući mnoge načine na koje parovi bivaju uhvaćeni u začaranom krugu bede odnosa, zbog koje većinu razvoda iniciraju žene.

Dakle, žene se žale na svoje muškarce, dok mogu da ih trpe, kad više ne mogu, onda reše da ih ostave. A na pitanje zašto uopšte ostaju tako dugo u odnosima u kojima su nezadovoljne, autorka kaže da je važno prepoznati da za ljude koji su socijalizovani u strejt kulturi te nejednakosti (uzroci žalbi i sukoba) ne samo da su duboko normalizovane, već su čak i romantizovane. Strejt ženama je teško da shvate da se ne moraju pomiriti sa uverenjem „muškarci će uvek biti muškarci“ i prihvatiti njihovo loše ponašanje kao posledicu prirodnog impulsa i da mogu zahtevati od muškaraca da se ponašaju zrelo, odgovorno i sa poštovanjem.

U strejt kulturi nedostaje jedna bitna karika – kada ste lezbijka i privlače vas žene, to je obično neodvojivo od feminizma, jer ako želite žene, želite i ono što je najbolje za žene (žensku sloboda, vođstvo i kultura duboko su povezane sa seksualnom željom za ženama). Međutim, strejt muškarci nemaju ovu težnju da se zalažu i podržavaju ono što je najbolje za (njihove) žene. Oni su čak ohrabreni da ističu svoju heteroseksualnost kako niko ne bi pomilio da su gej, a osim objektivizacije žena, način za to je distanciranje od intimnosti sa ženama. Taj čudan paradoks je i dalje vrlo snažan u savremenom svetu – muškarci žele seks sa ženama, ali ne žele mnogo da razgovaraju sa njima, da se otvaraju i emotivno izlažu, da ih slušaju i shvataju ozbiljno, da pokažu interesovanje za filmove i literaturu čiji su glavni protagonisti žene, jer to dovodi njihovu muževnost u pitanje.

Pročitajte i ovo: Ako želite da podržite žene – ovo treba da znate

Ono što se zapravo, zaista dovodi u pitanje, jeste koliko strejt muškarci stvarno vole žene. Koliko ih zanima ženski svet, koliko saosećanja imaju za ženske probleme i izazove, koliko im se žene sviđaju i koliko ih podržavaju.

Ne morate biti ni pisac ni filozof, da biste razumeli suštinu razdora između žena i muškaraca – kada žene kažu „muškarci“, a muškarci „žene“ i jedni i drugi rodnu odrednicu koriste kao dijagnozu. Muškarci su nemogući, a žene su lude.

Autorka knjige „Tragedija Heteroseksualnosti“ govori i o kultnoj knjizi iz 1990-tih, „Muškarci su sa Marsa, žene su sa Venere“ koja učvršćuje ideju da su strejt muškarci i strejt žene toliko različiti, da bi mogli da budu sa drugih planeta. Ova knjiga je prevedena na više jezika i prodata u milionima primeraka širom sveta, što ima težinu kada obratite pažnju na poruku knjige – da se muškarci i žene prirodno ne vole. Najbolje što možete, jeste da naučite niz trikova i manipulacija, koje će vam obezbediti ono što želite u kontekstu transakcije poznate kao heteroseksualni brak. Muškarcima se savetuju da dodiruju žene deset puta dnevno, jer žene žude za izražavanjem naklonosit. Ženama se preporučuje da izraze zahvalnost stvaki put kad muškarac iznese smeće ili plati račun, jer muškarci napreduju zbog osećanja da su potrebni. Pa ipak, Jane Ward smatra da su ljudi tu knjigu najviše voleli zato što je efektivno zaobišla feminizam i poslala poruku: „Ne morate ići feminističkim putem. Možete usvojiti bioesencijalistički argument da su muškarci i žene dve različite vrste ljudskih bića, koja ne dele zajednički jezik ili zajedničke interese, ali ipak moraju da se udruže u partnerstvu. Evo raznih zanatskih trikova, a ako ih naučite napamet i koristite, to će funkcionisati.“

Narednih decenija i početkom 21. veka, poruka se menja, za šta je primer knjiga „Zašto muškarci vole kučke“ u kojoj se vraćamo na strategije iz pedesetih godina prošlog veka, kada su žene bile usmerene da udvostruče potčinjavanje, samo što se sada kao strategija plasira „šefica“ i „kučka“ – ponašanje koje mudre žene mogu iskoristiti da manipulišu muškarcima. To je samo spajanje ženskog podaništva iz pedesetih i performativnosti iz devedesetih u ideju da pametna kučka zna kako da manipuliše muškarcem, govoreći mu ono što želi da čuje, čak i onda kada u to zapravo ne veruje.

Na drugom kraju kontinuuma, razvija se umeće strejt muškaraca da postanu neodoljivi zavodnici, šarmiraju žene, zabave se sa njima i odu dalje. Strejt muškarci se ohrabruju da ne učestvuju u igri tako što će zaključiti da žene nisu vredne truda i ići svojim putem bezbrižnosti i neprihvatanja odgovornosti.

Zašto dakle, strejt muškarci treba da čitaju „Tragediju heteroseksualnost“ i šta mogu da nauče?

Definicija strejt seksa organizovana je oko toga šta muškarci žele. U strejt kulturi, preferirani oblik i osećaji vagine, zasnivaju se na iskustvu penisa, a ne na iskustvu same vagine. Naglasak je na uskoj, zategnutoj vagini, dok je u lezbejskoj kulturi potpuno suprotno – slavi se kraljica veličine, koja može zaista mnogo da primi! Heteroseksualni seks je muški izum, dizajniran od strane muškaraca, prilagođen njihovim potrebama i ako pođemo od toga, strejt muškarci bi mogli mnogo da nauče iz lezbejskog seksa. Predlog je izazov za strejt parove, koji podrazumeva 30 dana seksa bez penetracije.

Paralelno sa lekcijama iz seksa, strejt muškarci bi trebalo da preispitaju svoju naklonost ka ženama i da shvate da ona ne mora biti zasnovana na suprotnostima i hemiji – može se zasnivati na dubokoj identifikaciji, intimnosti i međusobnom poštovanju. Strejt muškarci na kraju mogu shvatiti da biti strejt muškarac znači biti posvećen ženama, ne samo svojim devojkama, suprugama i ćerkama, već ženskom rodu u celini.

Pročitajte i ovo: Seksi stvari koje možete učiniti za nju (a nemaju veze sa seksom)

Naslovna fotografija: instagram.com/authenticlovemag

Brankica Milošević

Comments