Tišina nikada nije potpuna. Ako ste sami, ne slušate muziku i nije vam uključen TV, tišina je samo odsustvo ljudskih glasova u vašem najbližem okruženju. Ukoliko vam ništa ne skreće pažnju, ne čitate, ne radite na računaru i niste zaokupljeni sadržajima na internetu, kad oslušnete tu takozvanu tišinu, otkrićete da se stalno nešto čuje. Zvuci dopiru spolja i prigušeni su, ali sve možete da ih razaznate – razlikujete zvuke automobila od autobusa i kamiona, čujete sirene, a čuju se i vetar i kiša. Ukoliko stanujete u zgradi, po zvuku možete da pratite navike i kretanje vaših suseda – čuje se voda u kupatilima, škripanje stolica, razmeštanje kreveta, čuje se svaki glasniji razgovor, jači ton na TV-u, muzika. Kad živite u kući, takođe čujete zvuke iz komšiluka, a kuća ima više sopstvenih zvukova, nego stanovi. U njoj uvek nešto krcka i lupka, naročito noću, kad se iskluče i priguše svi drugi zvuci.

Kako se osećate u tišini2 Kako se osećate u tišini?

Na zvuke u sopstvenom okruženju ste verovatno toliko navikli, da ih uopšte ne registrujete i smatrate ih tišinom – zujanje električnih aparata koji su stalno uključeni u struju, brujanje kulera u računaru, klokotanje u cevima… To su sve zvuci tišine koja vam je poznata i bliska. Ukoliko se potpuno utišate i usredsredite na zvuke, verovatno ćete imati utisak da vam u ušima stalno bruji, na nekoj neuhvatljivoj frekvenciji, gotovo ispod praga čujnosti. Čućete sebe kako dišete, kako vam kuca srce, kako radi stomak. Telo stalno proizvodi zvuke, koji su deo vaše unutrašnje tišine i koje ne čujete ako ne obratite pažnju.

Comments