Naš sagovornik je Aleksandar Milićević, nagrađivani profesionalni sportista, šampion Evrope u brazilskoj jiu jitsi, trener i suvlasnik MMA & BJJ akademije Secutor. Sa Aleksandrom smo razgovarali o disciplini, istrajnosti i motivaciji u sportu, o brazilskoj jiu jitsi, MMA borilačkim veštinama i borilačkoj sceni u Srbiji, kao i Secutor akademiji – jednoj od najtrofejnijih MMA-BJJ-Grappling akademija u regionu. Aleksandar nam je otkrio u kojim godinama je najbolje početi sa BJJ i MMA treninzima, koji su najveći izazovi borilačkih veština, i o čemu razmišlja u prelomnom trenutku između pobede i poraza – koji izdvaja uspešne od neuspešnih sportista.

1 WMAN intervju: Aleksandar Milićević, suvlasnik MMA & BJJ akademije Secutor

Dugi niz godina se profesionalno takmičiš, nosiš titule NAGA šampiona, vicešampiona sveta i šampion Evrope, MMA šampiona (SBC) i crni si pojas, drugi stepen. Kada je i kako počela tvoja uspešna karijera u sportu?

Od svoje 5-6 godine sam u svetu sporta. Sa 13 godina sam počeo da treniram brazilski dziu dzicu (gde sam odmah i počeo sa takmičenjima), a uporedo sam trenirao i MMA. Profesionalno sam počeo da se bavim od 2008. godine kada sam na World Wrestling Games osvojio 2. mesto, i postao stipendista pod Rvačkim Savezom Srbije. Nakon toga usledila su mnoga uspešna takmičenja (svetska, evropska prvenstva) tako da sam na osnovu ostvarenih rezultata stekao rang zaslužnog sportiste Srbije.

Zašto si se odlučio baš za borilačke veštine i šta te i dan-danas motiviše da napreduješ?

Otac me je uveo u svet borilačkih sportova. Video sam da je tu moje mesto u individualnom sportu, jer sam se kao dečak oprobao u fudbalu (nekoliko meseci sam trenirao), gde se nisam snašao kao timski sportista.

2 WMAN intervju: Aleksandar Milićević, suvlasnik MMA & BJJ akademije Secutor

Suvlasnik si MMA & BJJ akademije Secutor, jedne od najtrofejnijih MMA-BJJ-Grappling akademija u regionu – u kojoj si i na poziciji glavnog trenera. Kaži nam nešto više o Secutor akademiji – koje sve programe nudi polaznicima?

Secutor akademija je osnovana 2002. godine, i konstantno podižemo kvalitet rada, ali i opremljenosti sportskog objekta. Moj fokus je sada, i verovatno do kraja života, na razvoju akademije, učenju veštine mojih članova (takmičara, ali isto tako i rekreativaca). Ranijih godina, moj otac je bio glavni i jedini trener u Akademiji, dok sam ja sav fokus i energiju usmeravao na svoju karijeru i ostvarenju sportskih rezultata. Sada zajedničkim snagama uz ostale trenere (Ivana, Marinu, Anđelu i druge) gradimo najviši mogući nivo što se tiče kvaliteta treninga.

U kojim godinama je najbolje početi sa MMA ili BJJ treninzima?

MMA kao i BJJ deca mogu krenuti vrlo rano – već sa 3 godine (u smislu sporta već mi to zvemo Sport za decu). I to je jedna od naših dečjih grupa od 3 do 6 godina, gde deca razvijaju koordinaciju, motoriku, gipkost kroz parterne vežbe, takođe je vrlo bitna socijalizacija sa drugom decom kroz sport. Za nešto konkretnije i učenju veštine (tehnike udaranja, parterne tehnike, tehnike udaranja) već od 7 godina deca mogu savladavati osnovne tehnike. 

4 WMAN intervju: Aleksandar Milićević, suvlasnik MMA & BJJ akademije Secutor

Koliko je razvijena borilačka scena u Srbiji i regionu? Šta se promenilo od momenta kada si počeo da se baviš sportom do danas?

Internet evolucijom i sport je mnogo evoluirao u svetu, ali i kod nas. Pre 20 i više godina morali ste otići u inostranstvo kako biste se usavršavali ili jednostavno videli koncept treninga neke druge akademije, dok je danas to dostupno pogledati preko telefona, laptopa, tableta… Samim tim deca su kao „sunđeri“, lako upijaju i realizuju ono što su videli, što veoma utiče na motoričku inteligenciju. Neretko se dešava na treninzima da mlađi uzrasti imitiraju svoje omiljene borce (MMA i BJJ) oponašajući njihov stil borenja. MMA u Srbiji je zasigurno dostigao najviši nivo. Iako još uvek nemamo uslove kao u drugim evropskim akademijama, imamo UFC borce (što je jedna od najjačih MMA organizacija na svetu). BJJ je, takođe, mnogo evoluirao. Danas imamo mnoštvo akademija i crnih pojaseva u Srbiji što pozitivno utiče na napredak i razvoj. 

Zašto smatraš da su borilačke veštine pravi izbor, čemu nas one uče? Čemu su jiu jitsa i MMA borbe tebe naučile?

Borilački sportovi uz pravog stručnog trenera razvijaju sportski duh, disciplinu, samopouzdanje, strpljenje, sigurnost, mentalnu čvrstinu… Često govorim svojim vežbačima da sport mogu da prenesu i u svakodnevni život. (Nekad je potrebno biti strpljiv, pogotovo u današnje vreme kad nam je sve dostupno sad i odmah. Samo ću vam reći da u BJJ-u je potrebno u proseku 2 godina kako bi stigli od ranga belog pojasa do plavog.) Mnogo ljudi odustane na prvoj prepreci, a to je strljenje i istrajnost. 

3 WMAN intervju: Aleksandar Milićević, suvlasnik MMA & BJJ akademije Secutor

Koje su sličnosti, a koje razlike između jiu jitse i MMA borilačkih veština?

Prema mom mišljenju, te dve veštine su komplementarne. Ali, osnovna razlika je što u BJJ sportu nema udaraca, borba se uglavnom zasniva u parteru (kontrola protivnika, poluge, gušenja), dok su u MMA sportu dozvoljeni udarci rukama i nogama. 

Šta su najveći izazovi borilačkih veština i koliko je mentalne snage potrebno za uspeh?

Izazov je da vežbač kroz sport spozna sebe i svoj karakter i proba da kontroliše negativne emocije ili bes koje svakoga kad-tad savladaju. Tako da – sve kreće iz glave tj. psihe i to je ono na čemu svako treba da radi, da razvija mentalnu čvrstinu, koja se razvija upornošću i disciplinom. Ne treniramo samo kad se lepo osećamo, već je nekad potrebno izaći iz te zone komfora. 

5 WMAN intervju: Aleksandar Milićević, suvlasnik MMA & BJJ akademije Secutor

Šta ti prolazi kroz misli u trenucima kad si na granici da izgubiš? Kako uspevaš da prevagneš meč u svoju korist?

Opet dolazimo do mentalne čvrstine, tj. mentalne snage. Citirao bih jednu od legendi BJJ sporta, Saula Ribeira, višestrukog svetskog prvaka: If you think, you are late. If you’re late, you use strength. If you use strength, you get tired. If you tire, you die.

U prevodu, misli moraju da su ti čiste, glava prazna, ako razmišljaš da gubiš onda kreće panika i počinju greške. Takmičenje je samo delić onoga što si radio na treningu. Mislim da svaki vrhunski sportista ima vizuelizaciju koju izvodi svakodnevno u pripremama pre velikih takmičenja (to je jedna vrsta meditacije gde prolaziš u glavi sve moguće situacije na takmičenju).

Šta bi poručio onima koji žele da grade profesionalnu karijeru u sportu? Koja je tvoja “formula za uspeh”?

Formula je rad, upornost, disciplina. Vrhunski sportista mora biti veliki radnik na prvom mestu. Za njega nema praznika, provoda i izgovora. Imaš cilj? Ostvari ga!

Naslovna fotografija: WANNABE Media

Jovana Pantić

Comments