Imamo jasnu predstavu o Vikinzima – to su oni ogromni, mišićavi tipovi, ispod čijih rogatih kaciga vire plave pletenice, horda brutalnih divljaka koja vitla sekirčinama, gazi i pustoši sve pred sobom. Za to što su na lošem glasu kao prljavi divljaci zaslužna je katolička propaganda, nakon što su Vikinzi opljačkali i spalili britanske crkve. A za romantizovan i dramatizovan deo, zaslužni su, naravno, filmovi.

Međutim, ozbiljna istorijska istraživanja bacaju sasvim drugačije svetlo na način života Vikinga u periodu evropske, odnosno skandinavske istorije, koji je trajao od 8. pa sve do 11. veka.

Dok su neki Vikinzi bili vođeni željom za bogatstvom, većina je ipak tražila stabilnije ekonomske odnose sa okolnim narodima. Ali, oni zaista nikada nisu nosili kacige sa rogovima!

Vikinzi su bili vredni farmeri

Suprotno popularnim mitovima koji Vikinge prikazuju kao nesutrašive ratnike, većina Vikinga se zapravo bavila poljoprivredom. Čak i oni koji su učestvovali u napadima na zapadnu Evropu, ili oni koji su kao trgovci plovili na istok ili zapad, bili su poljoprivrednici. Nakon svake pljačke, rata ili puta, oni su se vraćali na svoje farme i nastavljali sa mirnim životom.

Iako su pljačke bile dobar izvor prihoda, nisu mogle da zamene farme, koje su obezbeđivale stabilniji dohodak. Tokom odsustva muškaraca, o farmama su se brinule njihove supruge.

Neki Vikinzi zaista jesu bili gusari koji su napuštali svoje brodove samo kada su pljačkali i palili sela, ali ipak većina je mirno sejala ječam, raž i zob. Oni su takođe uzgajali goveda, koze, svinje i ovce na svojim malim imanjima, koja su obično bila dovoljno velika da prehrane celu porodicu, ali nedovoljna za proizvodnju viška hrane koji bi se mogao prodati ili trampiti.

Comments